Đorđe Puljevski

Ѓорѓија Пулевски
Portret Georgija Polevskog
Biografske informacije
Rođenje	1817. Galičnik (današnja S. Makedonija)
Smrt	13. 2. 1893. (dob: 76) Sofija (Kneževina Bugarska)
Nacionalnost	Makedonac/Bugarin
Obrazovanje
Zanimanje	vojnik, revolucionar i pisac
Opus
Književni pravac	romantizam
Jezik	makedonski
Znamenita djela
Rječnik četiriju jezika Rječnik triju jezika Samovila Makedonska Makedonska pjesmarica
Potpis

Đorđija Puljevski^{[α 1]} (Galičnik, 1817. – Sofija, 1893.), makedonski pisac, leksikograf, povjesničar i vojskovođa. Puljevski je autor prve pečaćene makedonske gramatike i autor jednog od prvih rječnika na makedonskom jeziku.

On je prvi autor koji je javno izrazio ideju o makedonskoj naciji odvojenoj od bugarske, kao i o zasebnom makedonskom jeziku.^[1] U Bugarskoj ga se smatra Bugarinom i ranim pristašom makedonizma.^[2][3]

Rođen je u selu Galičnik u mijačkom kraju^[4], školovan za klesara, bio je zidar pečalbar^[5] – odnosno migrantski radnik – u Dunavskim kneževinama (današnoj Rumunjskoj). Prema narodnim predajama, u mladosti je hajdukovao na području Golog Brda, počevši borbu za slobodu svoga naroda, te zatim sudjelujući u raznim oslobodilačkim ratovima i ustancima ostalih balkanskih naroda u drugoj polovici 19. stoljeća. Kroz vrijeme postat će samouk pisac o temama koje se odnose na makedonski kulturu.

Vjerujući da se bori za domovinu, Puljevski se najprije kao dragovoljac uključio u oslobodilačke akcije u događajima 1862-1863. kada se kao vodnik pontonske čete borio protiv turske posade u Beogradu. Potom je nakon izbijanja srpsko-turskog rata u junu 1876. ponovno stupio u srpsku vojsku kao dobrovoljac. Rusko-turski rat počeo je sljedeće godine i Puljevski je ponovno sa svojom četom bio u redovima prethodnice ruske vojske prilikom oslobađanja Bugarske. Jedrenskim primirjem i Sanstefanskim predugovorom obustavljena je okupacija Makedonije. Ali iduće godine (1878) Puljevski ponovno aktivno sudjeluje kao vojvoda u Kresnenskom ustanku, stavljajući se izravno u funkciju borbe za slobodu makedonskog naroda.

Ništa manje važno nije njegovo kulturno-nacionalno djelovanje kao leksikografa, gramatičara, pjesnika, folklorista, etnografa i povjesničara. Njegovo prvo objavljeno djelo bio je Rječnik četiriju jezika, objavljen u Beogradu 1873. Zapravo je dvojezični, jer u rubrici srpski jezik daje leksičku građu iz dva bliska, ali ipak različita jezika: makedonskog i srpskog. Druga objavljena knjiga Pulevskog je Rječnik triju jezika, također objavljen u Beogradu 1875. godine. Ovo djelo je posebno važno zbog jasne koncepcije i otvoreno iznesene ideje o domovini Makedoniji, makedonskom narodu i makedonskom jeziku kao posebnom u slavenskom svijetu.

Nakon neuspjeha makedonskog Kresnskog ustanka i njegovog odlaska u Sofiju, Puljevski je 1879. zasebno objavio prvu makedonsku domoljubno-političku pjesmu Samovila Makedonska, u kojoj spominje Filipa Makedonskog i Aleksandra Makedonskog kao pretke današnjih Makedonaca, tristo godina prije Krista. Odražava ideologiju makedonskih sudionika Makedonskog (Kresnenskog) ustanka. Tada je objavio i prvu zasebnu zbirku pjesama na makedonskom jeziku u makedonskoj književnoj povijesti Makedonska pjesmarica u dvije knjižice. Zbirka pjesama sadrži tri osobne i više narodnih pjesama.

Zbirka makedonskih narodnih pjesama bila je vrlo pozitivno prihvaćena među makedonskim emigrantima u Bugarskoj. Konstantin Vezenkov bio je oduševljen domoljubljem svog poznanika Đorđija Pulevskog izraženim u njegovim izvornim pjesmama o Filipu i Aleksandru Makedonskom, pa je odlučio neke od njih objaviti u listu „Marica”. Sljedeće 1880. godine izlazi Slognica rečovska, prva objavljena gramatika makedonskog jezika. Puljevski je pokušao stvoriti temeljne norme u makedonskom književnom jeziku, spajajući srednjomakedonski dijalekt sa slavenskom pisanom tradicijom u Makedoniji, stvarajući vrlo zanimljiv leksikon i posuđujući riječi iz drugih slavenskih jezika, ali uvijek izrazito makedoniziranih.

U sklopu djelovanja Pulevskog među makedonskim iseljenicima u Sofiji je i osnivanje Slavomakedonskog književnog društva 1888. pod njegovim predsjedanjem. Ima poseban značaj kao prva makedonska književna udruga uopće i samo je još jedan dokaz njezina domoljubnog kulturnog djelovanja i nacionalno-političkog usmjerenja.

No, posebno mjesto u predstavljanju Pulevskoga djela zauzima njegova slavensko-makedonska opća povijest, koja je završila 1892. godine neposredno prije njegove smrti. Ovo njegovo kapitalno djelo u cijelosti su objavili Makedonska akademija i Fondacija Trifun Kostovski 2003. godine, a dio, tj. Car Veliki Aleksandrov objavio je Institut za nacionalnu povijest 2005. godine. u Makedoniji pod naslovom Makedonska Aleksandrida, a oba izdanja uredili su akademik Blaže Ristovski i Biljana Josifovska.

Djelo koje je objavljeno na izvornom pisanom jeziku - mijačkom govoru iz Galičnika i pokriva život Aleksandra Velikog od njegova rođenja, pohode u Egipat i Indiju do njegove smrti. Ne treba zanemariti ni njegov opsežni rukopis pod naslovom Jezik, dovršen također u Sofiji, koji je poseban priručnik za učenje makedonskog jezika.

• Rječnik četiriju jezika^{[α 2]} (1872)
• Rječnik triju jezika^{[α 3]} (1875)
• Samovila Makedonska^{[α 4]} (1879)
• Makedonska pjesmarica^{[α 5]} (1879)
• Slognica rečovska^{[α 6]} (1880)
• Slavensko-makedonska opšta istorija^{[α 7]} (~1892)

• 
  Selo Galičnik
• 
  Rodna kuća u Galičniku
• 
  Rodna kuća u Galičniku (ulazna vrata)
• 
  Spomenik u Skoplju
• 
  Spomenik