Bruno Vespa

Bruno Vespa
[[Datoteka:
Bruno Vespa at the launch of his book L'italia spezzata.
Bruno Vespa at the launch of his book L'italia spezzata.
|250px]]
Rođen/a27. 5. 1944. (1944-05-27) (dob: 80)
L'Aquila
Zanimanjenovinar
TitulaLL. B.
Bračni drugAugusta Iannini

Bruno Vespa (L'Aquila, 27. maj 1944) je italijanski novinar i TV-voditelj, najpoznatiji po tome što je godinama vodio TG1 (TV-dnevnik) na programu Rai Uno, gdje od 1996. vodi popularni talk show Porta a porta.

Vespa se novinarstvom počeo baviti u dobi od 16 godina, kao sportski dopisnik lista Il Tempo za regiju Abruzzo. Godine 1962. je postao radio-spiker na RAI, a godine 1968. je diplomirao, nakon čega se zaposlio kao voditelj TG1, a potom radio kao strani dopisnik vodeći intervjue s mnogim važnim ličnostima. Tako je 1977. godine imao intervju s tada nepoznatim poljskim kardinalom Karolom Wojtylom koji će godinu dana kasnije postati papa Ivan Pavao II. Iste je godine vodio i talk show pod nazivom Ping Pong, svojevrsnu preteču Porta a Porta.

Vespa je po svojim političkim stavovima blizak desnici, a od 1989. i 1992. se otvoreno izjašnjavao kao simpatizer vladajuće Demokršćanske stranke. U posljednje vrijeme mu se pripisuje bliskost s premijerom Silvijem Berlusconijem.

Godine 1990. je Vespa izazvao velike kontroverze kada je, neposredno nakon iračke invazije na Kuvajt, u svom uredničkom komentaru ustvrdio da se režim Sadam Huseina iz te zemlje mora izbaciti i vojnom silom te da Italija u tome ima moralnu dužnost sudjelovati, bez obzira na eventualne ljudske žrtve. Te su riječi mnogi usporedili s govorom kojim je fašistički diktator Benito Mussolini godine 1940. opravdao ulazak Italije u drugi svjetski rat.

Vespu s Mussolinijem povezuje i određena fizička sličnost, koja je bila povodom glasina o tome kako je on Mussolinijev vanbračni sin. Takve je tvrdnje, između ostalih, iznosila i Mussolinijeva unuka Alessandra. [1]

Nagrade

  • 1978 - Premio Saint Vincent for television, uručio predsjednik Sandro Pertini
  • 1990 - Evropska ličnost godine u kategoriji novinara
  • 1992 - Premio La Madonnina za novinarstvo
  • 1995 - Premio Guidarello za novinarstvo
  • 1997 - Telegatto za životno djelo
  • 1999 - Premio Ischia za TV novinarstvo
  • 1999 - Telegatto za najbolju emisiju iz polja kulture
  • 2000 - Premio Saint Vincent za televiziju, uručio predsjednik Carlo Azeglio Ciampi
  • 2002 - Telegatto za najbolji talk show
  • 2004 - Premio Bancarella
  • 2006 - Telegatto (platina)
  • 2008 - Big Brother Awards
  • 2008 - Premio Regia Televisiva

Bibliografija

Sve Vespine knjige je izdao Arnoldo Mondadori Editore.

  • Uno stadio per Tommaso Fattori (1966)
  • Abruzzo aperto (1974)
  • A sessant'anni dalla rivoluzione d'ottobre. Speciale TG1 (1977)
  • ...E anche Leone votò Pertini. Cronaca di un settennato incompiuto, di una crisi e di una elezione presidenziale (1978)
  • Flash 79 (1980)
  • Visita di sua santità Giovanni Paolo II al traforo del Gran Sasso (1980)
  • Intervista sul socialismo in Europa (1980)
  • Flash 1980 (1981)
  • Italia/Libano. Storia di una spedizione di pace attraverso le testimonianze di corrispondenti giornalistici (1983)
  • Ping pong (1983)
  • Marsica 1915 (1984)
  • Abruzzo Abruzzi (1986)
  • Friuli-Venezia Giulia. Da un secolo all'altro (1988)
  • Paesi del Gran Sasso (1989)
  • Veneto. La rinascita (1989)
  • Telecamera con vista. Da Valpreda a Di Pietro, 25 anni di storia italiana nei retroscena del Telegiornale (1993)
  • Il cambio. Uomini e retroscena della nuova repubblica (1994, 1996)
  • Il duello. Chi vincerà nello scontro finale (1995)
  • Il duello. Storia dello scontro finale (1996)
  • La svolta. Il pendolo del potere da destra a sinistra (1996)
  • Il Papa eremita. Celestino V e la perdonanza all'Aquila (1996)
  • La sfida. Dal patto alla crisi e oltre (1997)
  • La corsa. Dopo D'Alema a palazzo Chigi chi salirà al Quirinale? (1998)
  • La corsa. La lunga strada del presidente Ciampi (1999)
  • Dieci anni che hanno sconvolto l'Italia. 1989-2000 (1999)
  • Il superpresidente. Che cosa cambia in Italia con Ciampi al Quirinale (1999)
  • Scontro finale. Chi vincerà l'ultimo duello (2000)
  • Scontro finale. Ultimo atto (2001)
  • Scontro finale. Chi vincera l'ultimo duello (2001)
  • Verdi e l'Arena (2001)
  • La scossa. Il cambiamento italiano nel mondo che trema (2001)
  • L'opera, il mito. 80 anni di spettacoli all'Arena di Verona (2002)
  • Rai, la grande guerra. 1962-2002. Quarant'anni di battaglie a Viale Mazzini (2002)
  • La Grande Muraglia. L'Italia di Berlusconi, l'Italia dei girotondi (2002)
  • Il Cavaliere e il Professore. La scommessa di Berlusconi, il ritorno di Prodi (2003)
  • Cinquant'anni. Il miracolo del Friuli. 1953-2003 premio del lavoro e del progresso economico (2003)
  • Storia d'Italia da Mussolini a Berlusconi. 1943: l'arresto del duce, 2005: la sfida di Prodi (2004)
  • Vincitori e vinti. Le stagioni dell'odio. Dalle leggi razziali a Prodi e Berlusconi (2005)
  • La sfida cinese (2005)
  • L'Italia spezzata. Un paese a metà tra Prodi e Berlusconi (2006)
  • L'amore e il potere. Da Rachele a Veronica, un secolo di storia italiana (2007)
  • Viaggio in un'Italia diversa (2008)

Izvori

  1. http://www.corriere.it/Primo_Piano/Cronache/2005/12_Dicembre/20/vespa_nipote.shtml Corriere della Sera, 21. decembar 2005. (it)

Vanjske veze

Bruno Vespa na Wikimedijinoj ostavi
Položaji u medijima
Prethodi:
Voditelj dnevnika TG1
1968–1989
Slijedi:
Prethodi:
Nuccio Fava
Glavni urednik TG1
1989–1992
Slijedi:
Albino Longhi
Nova titula Voditelj emisije Porta a Porta
od 1996
Trenutno na položaju
  • p
  • r
  • u
Dobitnici nagrade Bancarella
  • 1953 Ernest Hemingway
  • 1954 Giovannino Guareschi
  • 1955 Hervé Le Boterf
  • 1956 Han Suyin
  • 1957 Werner Keller
  • 1958 Boris Pasternak
  • 1959 Heinrich Gerlach
  • 1960 Bonaventura Tecchi
  • 1961 André Schwarz-Bart
  • 1962 Cornelius Ryan
  • 1963 Caccia Dominioni
  • 1964 Giulio Bedeschi
  • 1965 Luigi Preti
  • 1966 Vincenzo Pappalettera
  • 1967 Indro Montanelli
  • 1968 Isaac Bashevis Singer
  • 1969 Peter Colosimo
  • 1970 Oriana Fallaci
  • 1971 Enzo Biagi
  • 1972 Alberto Bevilacqua
  • 1973 Roberto Gervaso
  • 1974 Giuseppe Berto
  • 1975 Susanna Agnelli
  • 1976 Carlo Cassola
  • 1977 Giorgio Saviane
  • 1978 Alex Haley
  • 1979 Massimo Grillandi
  • 1980 Maurice Denuziere
  • 1981 Sergio Zavoli
  • 1982 Gary Jennings
  • 1983 Renato Barneschi
  • 1984 Luciano De Crescenzo
  • 1985 Giulio Andreotti
  • 1986 Pasquale Festa Campanile
  • 1987 Enzo Biagi
  • 1988 Cesare Marchi
  • 1989 Umberto Eco
  • 1990 Vittorio Sgarbi
  • 1991 Antonio Spinosa
  • 1992 Alberto Bevilacqua
  • 1993 Carmen Covito
  • 1994 John Grisham
  • 1995 Jostein Gaarder
  • 1996 Stefano Zecchi
  • 1997 Giampaolo Pansa
  • 1998 Paco Ignacio Taibo
  • 1999 Ken Follett
  • 2000 Michael Connelly
  • 2001 Andrea Camilleri
  • 2002 Federico Audisio
  • 2003 Alessandra Appiano
  • 2004 Bruno Vespa
  • 2005 Gianrico Carofiglio
  • 2006 Andrea Vitali
  • 2007 Frank Schätzing
  • 2008 Valerio Massimo Manfredi
  • 2009 Donato Carrisi
  • 2010 Elizabeth Strout
  • 2011 Mauro Corona
  • 2012 Marcello Simoni
  • 2013 Anna Premoli
  • 2014 Michela Marzano
  • 2015 Sara Rattaro
  • 2016 Margherita Oggero
  • 2017 Matteo Strukul
  • 2018 Dolores Redondo
Normativna kontrola Uredi na Wikidati