Manjak enzima glukoza-6-fosfat dehidrogenaze

Manjak enzima glukoza-6 fosfat dehidrogenaze je nasljedni poremećaj metabolizma eritrocita. Hemolitička anemija zbog deficita G-6-PDH je primjer bolesti za čiji je razvoj osim genetske podloge potreban i utjecaj okoline.

Definicija

Deficit G-6-PDH predstavlja enzimopatiju koja prvenstveno pogađa eritrocite te im smanjuje mogućnost da se sami brane od štetna djelovanja oksidanasa te se razvija slika hemolitičke anemije.

Genetska podloga

Gen za G-6-PDH nalazi se na X kromosomu, a taj lokus pokazuje znatan polimorfizam. Poznato je da postoji više od 250 genetskih uvjetovanih inačica nedostataka G-6-PDH. Budući da je taj gen lokaliziran na X kromosomu, u muškaraca se javlja nedostatak enzima u svim eritrocitima, dok heterozigotne žene imaju dvije populacije eritrocita – jednu s normalnom enzimatskom aktivnošću, a drugu s nedostatkom G6PD. U većine drugih stanica G-6-PDH određuje drugi gen. Prema tome, muškarci su znatno osjetljiviji na oksidativna oštećenja, dok su žene najčešće asimptomatski nosioci.

Vanjski faktori

Sama genska podloga ne dovodi i do manifestacije bolesti. Klinički očitovanje deficita G-6-PDH razvija se tek kada eritrociti dođu u kontakt s oksidansima, a to se najčešće događa kada eritrociti dođu u kontakt s nekim lijekovima ili toksinima. Najčešći lijekovi koji izazivaju manifestnu sliku jesu: antimalarici, sulfonamidi, aspirin (u visokim dozama), nesteroidni antiinflamatorni lijekovi, nitrofurantion, fenacetin i drugi. Također, česti uzrok hemolize su i zaraze jer fagocitne stanice oslobađaju slobodne radikale.

Patofiziologija

Patofiziološka zbivanja na molekularnoj razini. U mladim stanicama eritrocitopoeze stvara se normalna količina enzima, ali on se raspada mnogo brže nego normalno, tako da «stari» eritrociti sadrže progresivno sve manje enzima i postaju sve osjetljiviji na djelovanje oksidanasa. Kod smanjene ili izostavljene produkcije G-6-PDH dolazi do smanjenja koncentracije reduciranog glutationa pa se eritrociti ne mogu braniti od oksidanasa te se raspadaju (hemoliza). Neki od uzročnika stvaranjem vodikova peroksida uzrokuju oksidaciju GSH u GSSG, a kako je regeneracija GSH oštećena dolazi do nakupljanja peroksida koji uzrokuje denaturaciju globinskih lanaca zbog oksidacije sulfhidrilnih grupa. Denaturirani hemoglobin se taloži i tako nastaju inkluzije – tzv. Heinzova tjelešca. Tako eritrociti gube svoju funkciju, a danje oštećenje membrane odvija se u slezeni (groblje eritrocita) gdje fagociti nastoje «izvući» inkluzije iz eritrocita. Budući da koštana srž stalno stvara nove eritroblaste i mlade stanice, često je usprkos prisutnosti hemolitičkih agenasa hemoliza minimalna.

Klinička slika

Bolest se može očitovati kao akutna hemolitička kriza i kao kronična hemolitička anemija.

• akutna hemolitička kriza – palpitacije (lupanje srca); tahikradija (ubrzana

srčana akcija); dispneja (subjektivan osjećaj nestašice zraka); glavobolje; omaglice; smetnje vida; ikterus – žutica (javlja uslijed povećane koncentracije bilirubina koja nastaje razgradnjom eritrocita, a koju jetra ne može konjugirati pa se odlaže u kožu i bjeloočnice)

• kronična hemolitička anemija – blago izraženi simptomi; bljedilo; umor;

malaksalost.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja temeljem anamneze i fizikalnog pregleda kojom obuhvaćamo simptome i znakove koje pacijent navodi. Biokemijskim laboratorijskim pretragama određujemo koncentraciju bilirubina (vrijednosti povišene); laktat-dehidrogenaze (vrijednosti povišene) i haptoglobina (snižene vrijednosti). U crvenoj krvnoj slici nalazimo smanji broj eritrocita i hemoglobina.

Diferencijalna dijagnoza. Zbog razlučivanja hemolitičke anemije uzrokovane deficitom G-6-PDH od ostalih vrsta hemolitčkih anemija određuje se koncentracija enzima G-6-PDH koja je snižena.

Terapija

Liječenje je simptomatsko i nalaže prekid uzimanja lijeka koji je doveo do manifestacije bolesti i u težim stanjima transfuziju. Splenektomija (kirurško odstranjenje slezene) pokazalo je prolazno poboljšanje.