Pronija
Pronija πρόνοια | |
|---|---|
 | |
| Država |  Bizantsko carstvoa |
Pronija (grčki: πρόνοια = njega, timar[1]) bio je bizantski oblik feudalizma koji se bazirao na dodjeli carske zemlje i prihoda od nje - istaknutim pojedincima u zamjenu za zasluge u interesu carstva, to su najčešće bile vojne.[2]
Taj sistem nagrađivanja pokrenut je za vrijeme vladavine bizantskog cara Konstantina IX Monomaha (1042. - 1055.)[2]
Historija
U početku se pronija je dodjeljivala na uživanje doživotno, ali se nije mogla prodavati, nasljeđivati niti prenositi na druge.[2]Teritorij pronija kretao se od velikih područja, koja su uključivala po nekoliko sela, do vrlo malih posjeda dovoljnih za uzdržavanje jedne porodice.
Nositelj pronije - pronoiarios[1] bio je apsolutni gospodar nad seljacima (paroikoi[1]) koji su živjeli na njegovoj zemlji, on je skupljao porez od njih i odmjeravao im pravdu.[2]
Tokom 11. vijeka - pronija je postala materijalna baza vojničkog sistema carstva, jer je korisnik pronije bio dužan služiti vojsku, dati i opremiti vojnike u odnosu na vrijednost svoje pronije. Za vrijeme vladavine Dinastije Komnina (1081. -1185.), zapljenjena su monaška imanja, kako bi se mogla podijeliti kao pronije, da se time poveća broj zemljoposjednika i vojnika za vojsku.[2]
Od kraja 13. vijeka - pronija se mogla prenijeti na nasljednike, pa je i obaveza služenja u vojsci prebačena na dobro. U vrijeme vladavine Dinastije Paleologa (1261. - 1453.), počeo se raspadati sistem pronija, jer je feudalno plemstvo počelo odbijati ispunjavanje svojih vojničkih obaveza prema carstvu, ali je usput zadržalo svoje dobijene pronije.[2]
Izvori
Vanjske veze
- Pronoia: The institution (en)
- Pronoia system na portalu Encyclopædia Britannica (en)
